A00-B99 C00-D48D50-D89 E00-E90 F00-F99 G00-G99 H00-H59 H60-H95 I00-I99 J00-J99 K00-K93
L00-L99 M00-M99 N00-N99 O00-O99 P00-P96 Q00-Q99 R00-R99 S00-T98 V01-Y98 Z00-Z99 U00-U99

F45 Somatoformni poremećaji





MKB-10:
F45

Dijagnoza: 
Somatoformni poremećaji
(Tjelesni psihogeni poremećaji)

Latinski prijevod:
Disordines somatoformes


--------------------------------------------------------------------------------
MKB-10: F45.0
Dijagnoza: Somatizacijski poremecaj
Latinski prijevod: Disordo somatisationalis

--------------------------------------------------------------------------------
MKB-10: F45.1
Dijagnoza: Nediferencirani somatoformni poremecaj
Latinski prijevod: Disordo somatoformis non differentialis

--------------------------------------------------------------------------------
MKB-10: F45.2
Dijagnoza: Hipohondrija - hipohondrijski poremecaj
Latinski prijevod: Disordo hypochondrialis

--------------------------------------------------------------------------------
MKB-10: F45.3
Dijagnoza: Somatoformna disfunkcija vegetativnog živčanog sustava
Latinski prijevod: Dysfunctio somatoformis autonoma

--------------------------------------------------------------------------------
MKB-10: F45.4
Dijagnoza: Stalan somatoformni bol
Latinski prijevod: Disordo doloris somatoformis permanens

--------------------------------------------------------------------------------
MKB-10: F45.8
Dijagnoza: Drugi somatoformni poremecaji
Latinski prijevod: Disordines somatoformes alii

--------------------------------------------------------------------------------
MKB-10: F45.9
Dijagnoza: Somatoformni poremecaj, neoznacen
Latinski prijevod: Disordo somatoformis, non specificatus

--------------------------------------------------------------------------------

Glavno obilježje somatoformnih poremećaja je učestalo iznošenje tjelesnih simptoma zajedno sa zahtjevima za medicinskim pretragama, unatoč ponovljenim negativnim nalazima i liječničkim uvjeravanjima bolesnika da simptomi nemaju tjelesnu osnovu.

Ukoliko i postoje neki tjelesni poremećaji, oni ne objašnjavaju prirodu simptoma niti bolesnikovu preokupiranost s njima. Čak i kada početak i trajanje simptoma pokazuju blisku povezanost s neugodnim životnim događajima, problemima ili konfliktima, bolesnik obično odbija svaki pokušaj rasprave o mogućim psihološkim uzrocima poremećaja. Razina razumijevanja uzročnosti simptoma, koja se može postići, najčešće je razočaravajuća i za bolesnika i za liječnika.

Kod ovih poremećaja često postoji određeno ponašanje usmjereno na privlačenje pozornosti (histrionsko ponašanje), osobito u onih bolesnika koji su nezadovoljni neuspjehom uvjeravanja liječnika u tjelesni uzrok i potrebom za daljnjim pretragama.

Ovakvi su se poremećaji ranije svrstavali u histeriju ili histeričnu neurozu. Mnogi ljudi koji pate od ovog poremećaja doživljavaju zdravstveni sustav kako ih ne uzima za ozbiljno, i njihovo zapažanje može biti točno. Čini se, da se neki pacijenti koji somatiziraju, pokušavaju povezati s liječnicima kroz svoje stalne simptome .
Liječnici koji su usmjereni prema uklanjanju simptoma, mogu postati frustrirani i iziritirani svojom nesposobnošću da izliječe ili uopće lokaliziraju problem. Također, kada bolesnici sa somatoformnim poremećajem dođu na psihoterapiju, često doživljavaju psihoterapeuta kao još jedan autoritet koji zapravo ne sluša, kojem nije doista stalo.

Činjenica sekundarne dobiti također je važna. Razumijevanje bilo kojeg somatoformnog poremećaja bi trebalo uključivati analizu benefita koje bolest može osigurati (npr. Neke osobe mogu osjećati da je jedini legitimni put da zadovolje svoje ovisničke potrebe kroz ulogu bolesnika).
Motivacije sekundarne dobiti gotovo uvijek su nesvjesne i trebale bi se, ukoliko uopće, priopćiti s krajnjim taktom.
Postoje jasni empirijski pozatelji za neke somatoformne poremećaje, dok su kod drugih istraživanja nedovoljna. Autori DSM-a zabilježili su da se dpresija nalazi u više od polovice bolesnika sa somatizacijskim poremećajima i da se generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) te panični poremećaj nalaze u nešto manjeg broja oboljelih. Također je nejasna povezanost između različitih poremećaja i precipitirajućih stresogenih čimbenika. Klinička iskustva sugeriraju da ona mogu uključivati gubitak, bolest nekog iz okoline, iskustvo koje ugrožava osjećaj samopoštovanja i nadmoći kao i kulturalni utjecaji.

Afektivna stanja uključuju karakterističan osjećaj da „nešto ne valja s mojim tijelom“. Ova pritužba može biti specifična, na primjer bol, ili drugačije simptomatska kao što je „moje tijelo je predebelo“. Subjektivno stanje je promjenljivo, od onog koje je preokupirano i hipervigilno i reagira s intenzivnom anksioznošću na ono što su vjerojatno normalne varijacije unutarnjih senzacija, do onih koji imaju očit manjak zabrinutosti i anksioznosti.

Kognitivni obrasci su također različiti u različitim stanjima. U hipohodrijazi na primjer, postoji općenito kognitivno doživljavanje kroz nečije tijelo. Misli mogu uključivati zastrašujuće vjerovanje da su svaka bol ili simptom životno ugrožavajući te da je ovaj put ozbiljno, čak iako je u prošlosti ispalo da nije tako.

Somatska stanja uključuju fiziološke znakove koji prate anksioznost, kao što su brzi otkucaji srca, porast krvnog tlaka i mišićne tenzije koje pojačavaju bol. Ovakve reakcije dio su bijega. Nekad su somatski simptomi sumanuti (gušim se, ne mogu disati, svi oko mene mi oduzimaju zrak…).